Vakcinacija i vrtići: Šta zapravo znači odluka Ustavnog suda

Pred Sudom su bile odredbe članova 41 i 42 Zakona o zaštiti stanovništva od zaraznih bolesti. Njima je propisano da je sprovedena obavezna vakcinacija uslov za boravak djeteta u predškolskoj ustanovi, uz izuzetak za djecu kod koje postoji trajna medicinska kontraindikacija. Zašto je Sud dao prednost zaštiti javnog zdravlja? Suština odluke nije u tome da je Sud birao između prava djeteta na obrazovanje i vakcinacije, već u procjeni da li je ograničenje pristupa vrtiću opravdano ciljem koji država želi da postigne. Sud je zaštitu zdravlja djece i stanovništva prepoznao kao legitiman cilj. Pri odlučivanju je uzeo u obzir nizak obuhvat imunizacijom u Crnoj Gori, rizik od širenja zaraznih bolesti, ali i činjenicu da ranije mjere, među kojima su bile prekršajne sankcije, nijesu dale željeni rezultat. Važan dio obrazloženja odnosi se i na djecu koja iz medicinskih razloga ne mogu biti vakcinisana. Ustavni sud posmatrao je vakcinaciju i kao mjeru kojom se štite druge osobe u kolektivu, a ne samo dijete koje prima vakcinu. Vrtić jeste važan, ali ograničenje nije ocijenjeno kao nesrazmjerno Jedno od ključnih pitanja bilo je da li posljedice odluke roditelja na kraju snosi dijete, jer bez ispunjenog uslova ne može boraviti u vrtiću. Sud je prihvatio značaj predškolskog obrazovanja za razvoj, učenje i socijalizaciju djeteta, kao i činjenicu da zakonska odredba ograničava pristup takvom okruženju. Ipak, većina sudija zaključila je da ograničenje nije takvog intenziteta da bi bilo nesrazmjerno cilju zaštite zdravlja. U praktičnom smislu, odluka znači da sporni uslov ostaje na snazi. Roditelji koji žele da dijete boravi u javnoj ili privatnoj predškolskoj ustanovi moraju ispuniti zakonom propisani uslov obavezne imunizacije, osim kada postoji odgovarajuća medicinska kontraindikacija. Odluka ne zatvara svako pravno pitanje Važno je napraviti razliku između ocjene ustavnosti zakonskog pravila i njegove primjene u pojedinačnom slučaju. Ustavni sud je sada ocjenjivao da li su odredbe zakona same po sebi saglasne sa Ustavom. To ne znači da je unaprijed isključena mogućnost pravnog spora zbog načina na koji nadležni organi zakon primijene prema konkretnom djetetu ili roditelju. Zato odluka od 29. septembra prvenstveno daje odgovor na opšte pitanje: država može vakcinaciju propisati kao uslov za boravak djece u vrtićima, a da takvo pravilo samo po sebi ne bude protivno Ustavu.