Podgorica raste, ali da li grad stiže da isprati sopstvenu gradnju?

Podgorica se posljednjih godina ubrzano širi. Stari Aerodrom, Zabjelo, Zagorič, Tološi i brojna druga naselja postaju velika gradilišta, a nekadašnji prostori porodičnih kuća, zelenih površina i neizgrađenog zemljišta dobijaju sasvim drugačiji izgled. Nove zgrade donose stanove i nove stanovnike, ali sa njima dolazi i veći pritisak na ulice, vodovodnu i kanalizacionu mrežu, parkinge i javne površine. Problem nije u tome što se Podgorica razvija. Problem nastaje kada razvoj stambenih objekata postane vidljiviji i brži od razvoja svega onoga što jedan grad čini funkcionalnim. Zgrade su tu, a infrastruktura kasni U prilogu RTV Podgorica o širenju grada, sekretar za planiranje prostora i održivi razvoj Glavnog grada Gavrilo Vuković kazao je da planska dokumentacija predviđa infrastrukturne kapacitete, komunalno opremanje i prateće sadržaje, ali da se u praksi dešava da stambeni i poslovni objekti budu realizovani prije infrastrukture. Kao jednu od prepreka naveo je eksproprijaciju zemljišta, koja može usporiti izgradnju potrebnih infrastrukturnih objekata. To jeste važan administrativni problem, ali istovremeno otvara pitanje odgovornosti i redosljeda prioriteta. Ako je unaprijed poznato da će na određenom prostoru nići veliki broj stanova, zar rješavanje imovinsko-pravnih odnosa i priprema infrastrukture ne bi trebalo da prethode intenzivnoj gradnji? Planski dokument nije sam po sebi garancija da će građani dobiti uređeno naselje. Između onoga što je nacrtano na papiru i onoga što ljudi svakodnevno koriste nalazi se čitav niz odluka, investicija i rokova. Upravo se u tom prostoru vidi koliko je planiranje zaista djelotvorno. Više od 10.000 novih priključaka za manje od tri godine Podaci koje je za RTV Podgorica iznijela Maša Knežević iz gradskog preduzeća Vodovod i kanalizacija dodatno ilustruju tempo širenja grada. Od početka 2024. do 1. oktobra 2026. godine evidentirana su 10.002 nova priključka na vodovodnu mrežu. Tokom 2024. upisana su 2.533 nova potrošača, 2025. godine 4.245, dok je do 1. oktobra ove godine evidentirano još 3.224. Ovi podaci ukazuju na snažan rast broja priključenih korisnika. Ipak, važno je napraviti razliku: broj novih priključaka nije isto što i broj novoizgrađenih stanova ili novih stanovnika. Iza ovih brojki može biti više različitih razloga, ali one svakako pokazuju da potrebe za komunalnim uslugama rastu. Prema podacima navedenim u prilogu RTV Podgorica, vodovodna mreža Podgorice duga je oko 780 kilometara, a kanalizaciona približno 250 kilometara. Sa gradskih izvorišta godišnje se potisne oko 40 miliona kubnih metara vode. To su značajni kapaciteti, ali njihova ukupna veličina ne govori sama po sebi da li je infrastruktura dovoljna na svakom dijelu teritorije grada. Nije isto imati razvijenu mrežu na nivou Podgorice i imati dovoljne kapacitete u naselju u kojem se za kratko vrijeme broj korisnika višestruko povećao. Upravo zato je važno da se planiranje ne zasniva samo na ukupnim kapacitetima, već i na stvarnim potrebama pojedinačnih naselja. Parking kao svakodnevni dokaz lošeg redosljeda Vuković je u izjavi za RTV Podgorica ukazao i na nedostatak kapaciteta za parkiranje, izdvajajući ga kao jedan od problema koji građani najviše osjećaju u svakodnevnom životu. To je možda i najvidljivija posljedica ubrzane urbanizacije. Kada se izgradi nova zgrada, njeni stanari ne koriste samo stanove. Oni koriste ulice, trotoare, raskrsnice, parking mjesta, parkove i druge javne sadržaje. Ako se broj korisnika prostora povećava, a javna infrastruktura ostaje ista, pritisak postaje neizbježan. Tada trotoari postaju improvizovani parkinzi, prolazak ulicama postaje otežan, a prostor koji bi trebalo da pripada svim građanima sve više se prilagođava automobilima. Nedostatak parkinga, međutim, nije samo pitanje komfora vozača. On je pokazatelj šireg problema: da li je naselje planirano kao funkcionalna urbana cjelina ili se najveći dio pažnje usmjerava na izgradnju i prodaju stambenog prostora? Isto pitanje važi za škole, vrtiće, zelene površine, sportske terene, trotoare i bezbjedne pješačke pravce. Sve su to sadržaji koji određuju kvalitet života, a ne mogu se nadomjestiti dodatnim kvadratima stambenog prostora. Grad se ne mjeri samo brojem izgrađenih stanova Podgorica ima potrebu da se razvija i prilagođava rastu stanovništva. Nova gradnja sama po sebi nije problem, kao što ni svaka poteškoća u realizaciji infrastrukture ne znači da je planiranje potpuno izostalo. Međutim, grad ne može dugoročno funkcionisati ako se stambena izgradnja posmatra odvojeno od saobraćaja, komunalnih usluga i javnih sadržaja. Ako se prvo povećava broj stanova, a tek potom traže rješenja za parking, ulice i kanalizaciju, troškove takvog redosljeda na kraju snose svi: novi stanari, ljudi koji u tim naseljima žive decenijama i ostatak grada koji koristi istu infrastrukturu. Suštinsko pitanje zato nije koliko se zgrada izgradilo u Podgorici, već kakav je grad nastao između njih. Jer uspjeh urbanog razvoja ne mjeri se samo brojem novih stanova i investicija, već i time koliko je grad ostao funkcionalan za ljude koji u njemu žive.